Drenje

Na istočnim izdancima Krndije i na 15-om kilometru ceste koja Đakovo povezuje s poznatim vinogorjem Mandićevac i izletištem Borovik, smjestilo se selo Drenje. Selo je ime dobilo po drvetu drijenu tj. drenu. Jedna isprava iz 1406. godine spominje Drenjsko brdo (Drenowch mons), a druga isprava iz 1434. godine spominje Drenje kao biskupski posjed odnosno possesio episcopalis. Dolaskom turske vlasti sastav stanovništva se drastično promijenio, a Drenjanci su bili dužni plaćati razne poreze paši u Đakovu. Još prije Turaka u selu je postojala crkva sv. Kuzme i Damjana koja je srušena za vrijeme Turaka, a njezino kamenje prevezeno je u Đakovo. Na njezinom mjestu sagrađena je drvena kapela. Navodi se kako je prije Drugog svjetskog rata selo imalo gotovo 30% njemačkog stanovništva, no ta brojka drastično se smanjila nakon rata. Sadašnjost kaže da je Drenje ušoreno selo, tipično slavonsko s dvije ulice uz glavnu cestu, dvije sporedne i dva tzv. sokaka. U njemu sada, prema posljednjem popisu, živi nešto manje od 680 stanovnika u 224 domaćinstva, a ta su uglavnom malobrojna i staračka. Drenjanština je i za vrijeme Domovinskog rata dala veliki broj boraca koji su se aktivno uključili u obranu zemlje i nažalost nekih danas nema među nama. U selu je danas smještena crkva sv. Mihovila. Od sportskih udruga u Drenju je aktivan nogometni klub „Zrinski“ koji se natječe u Ligi NS Đakovo.

Izvor fotografija: Muzej Đakovštine